DVD Čepin

U službi Čepina od 1888. godine

Povijest Društva

Osnivanje Društva i rad do 2. svjetskog rata

U Državnom arhivu Republike Hrvatske u kazalu Odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, svesku 13 – 4, pod rednim brojem 3624/1888 nalazi se odobrenje za osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva Čepin. No, priča počinje godinu dana ranije, 1887. godine kada se mještani Čepina dogovaraju i osnivaju dobrovoljnu vatrogasnu četu (DVČ) shvaćajući da se pojedinac ne može sam boriti protiv vatrene stihije. Zahtjev za osnivanje društva s pravilima upućen je Poglavarstvu Zemaljske vlade 28. rujna 1887. godine. Prvu upravu su činili istaknuti članovi: predsjednik Antun Kralik  stariji, zapovjednik Dragutin Cebek i tajnik Andrija  Jačka.

Glavni problem je bio omasoviti Društvo koje se godinama održavalo uz materijalnu pomoć imućnijih seljaka, veleposjednika i zanatlija Čepina i okolice. Za 4 godine (1892.) društvo broji 29 članova. Osnovali su Gasilački zbor sa zadacima da se brine o nabavci sprava  i opreme za gašenje te obuci vatrogasaca.

Prvi Gasilački zbor činili su:

  1. Adam Scheidler, zapovjednik
  2. Stjepan Dornjak, rojnik
  3. Franjo Jahn, rojnik
  4. Ivan Vidaković, radnik
  5. Andrija Himelreich
  6. Nikola Pavošević, radnik.

Kada je nabavljen veći dio opreme, za 15-tak godina krenulo se u akciju prikupljanja sredstava za izgradnju Vatrogasnog doma koji je sagrađen 1906. g. isključivo dobrovoljnim radom vatrogasaca u svoje slobodno vrijeme. Tada su pojedini članovi stavljali svoju kuću pod hipoteku (kao npr. Ivan Zamečnik) kako bi Društvo dobilo kredit za izgradnju Vatrogasnog doma. Dom je imao kolnicu i stan za podvornika. Nabavljena je i nova tehnička oprema. Trubač Antun Urlich  i Nikola Nikolić daju prijedlog za osnivanje limene glazbe (1906.).

Novu upravu Društva poslije 1. svjetskog rata čine:

  1. Josip Lendvaj, predsjednik
  2. Ivan Zamečnik, zapovjednik
  3. Franjo Šariri, tajnik
  4. Ivan Komaljero, spremištar.

Prvu zastavu Društva izradio je Nikola Ivković iz Novog sada, 1923. g. Kako je bila slikana, izrada je bila vrlo skupa tako da Društvo nije moglo samo financirati njezinu izradu. Zato je postojala tradicija otkupa zlatnih čavala kao novčane pomoći Društvu u izradi zastave. Većinom su to bili DVD-ovi iz okolnih mjesta i pojedine velikaške obitelji – kao npr. Knobloch. Zauzvrat su upisani u grb na koplju i tako ostaju u trajnom zapisu da su financirali zastavu. Od prvobitnih 87 grbova, na koplju su ostala 84 grba. Pri posveti zastave Društvo određuje za kumu zastave Helenu Knobloch koja tada dariva lentu zastave. Ona je kuma i proslave 45. obljetnice postojanja Društva i poklanja obnovljenu lentu za zastavu (1933. g.). Posveta obnovljene lente zastave bila je ponovo 4. svibnja 1937. g.

Prema inventurnom zapisu od 25. svibnja 1925. opremu Društva čine:

  1. moment šprica sa pripadajućom opremom
  2. kola s buretom za vodu i štrcaljkom sa opremom
  3. 1 moment šprica, 1 lotra istegača, 4 lotre krovnjače, 1 ljestve zakvačnjače i ostala sitna oprema.

Tijekom '30. i '31. godine dolazi do većih požara na skladištima i pogonima kudeljara u Valdislavcima, Čepin-Bara. Nakon što Društvo brzim intervencijama spašava pogone i skladišne prostore, njihovi vlasnici u znak zahvalnosti postaju podupirući članovi (Knobloch pl. Otto i Feliks Pfeiffer) i novčano pomažu izgradnju velike vatrogasne dvorane s pozornicom (1926.). Uključuju se i ostali imućniji ljudi, primjerice Antun Akšanović, đakovački biskup, Mijo Živko, čepinski župnik. Dvorana je svečano posvećena 13. rujna 1931. Tom prigodom je tadašnji župnik Mijo Živko održao govor o povijesti Društva (43 godine postojanja).

Uz ovaj nadnevak vezani su još neki događaji. Prema zapisu tadašnjeg čepinskog župnika Mije Živka 1930. počinje dogradnja Vatrogasnog doma u Čepinu. Sagrađena je mala dvorana i župnik pomišlja na otvaranje čitaonice u Vatrogasnom domu kako bi svatko od mještana ''našao zabavu''.

Sam župnik napisao je Pravila za novu čitaonicu i poslao pismenu zamolbu u Zagreb 7. ožujka 1930. g. Banskoj upravi na odobrenje. Protiv otvaranja čitaonice bili su općinski bilježnik i načelnik. Slali su u Zagreb popratnicu da se ne odobre Pravila, ''…pošto bi ova čitaonica bila gnjezdo radičevaca i antidržavnih elemenata''. Zbog ovakvog sadržaja popratnice dugo se čekalo na pismeno odobrenje iz Zagreba koje je ipak stiglo u kolovozu 1931. g. Prema riječima župnika do tada je već bio sagrađen i dodatak Vatrogasnom domu – velika dvorana. Domaći župnik Mijo Živko blagoslovio je 13. rujna 1931. svečano otvorenje Vatrogasnog doma u Čepinu, te ujedno i otvaranje čitaonice u Vatrogasnom domu. Posuđivati knjige su mogli i mještani Čepina. Članovi su donosili i svoje osobne novine te zajedno čitali u Duštvu.

I pojedini mještani pomažu izgradnju pa tako Jakob Mak poklanja ciglu u vrijednosti 50 tadašnjih dinara za izgradnju strojarnice. Jedan dio sredstava je davala općina, a velika dvorana izgrađena je zajmom na 5 godina, bez kamata, od članova Vatrogasnog društva.

1932. g. nabavljena je sva oprema za prikazivanje filmova, te 20 klupa za salu. Društvo je nastavilo organizirati  zabave i plesove (od 1920.). Svirala je vatrogasna limena glazba. Kino, zabave i plesovi donosili su Društvu solidan prihod od ulaznica, a članovi Društva su u kinu radili bez naknade, da bi Društvo moglo prikupiti što više novca za opremanje.

U 50-oj godini postojanja Društva sagrađen je drveni toranj za promatranje okolice   (1938. g.) koji je izgorio nakon Drugog svjetskog rata pa je sazidan današnji toranj.

 

Nalazite se ovdje: Naslovnica O nama Povijest Društva