DVD Čepin

U službi Čepina od 1888. godine

Povijest Društva

Ovdje možete pročitati kratku verziju povijesti DVD-a Čepin. U pripremi je monografija čije je izdavanje u planu za 130. obljetnicu osnutka i rada Društva (2018. godine).


Osnivanje Društva i rad do 2. svjetskog rata

U Državnom arhivu Republike Hrvatske u kazalu Odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, svesku 13 – 4, pod rednim brojem 3624/1888 nalazi se odobrenje za osnivanje Dobrovoljnog vatrogasnog društva Čepin. No, priča počinje godinu dana ranije, 1887. godine kada se mještani Čepina dogovaraju i osnivaju dobrovoljnu vatrogasnu četu (DVČ) shvaćajući da se pojedinac ne može sam boriti protiv vatrene stihije. Zahtjev za osnivanje društva s pravilima upućen je Poglavarstvu Zemaljske vlade 28. rujna 1887. godine. Prvu upravu su činili istaknuti članovi: predsjednik Antun Kralik  stariji, zapovjednik Dragutin Cebek i tajnik Andrija  Jačka.

Glavni problem je bio omasoviti Društvo koje se godinama održavalo uz materijalnu pomoć imućnijih seljaka, veleposjednika i zanatlija Čepina i okolice. Za 4 godine (1892.) društvo broji 29 članova. Osnovali su Gasilački zbor sa zadacima da se brine o nabavci sprava  i opreme za gašenje te obuci vatrogasaca.

Prvi Gasilački zbor činili su:

  1. Adam Scheidler, zapovjednik
  2. Stjepan Dornjak, rojnik
  3. Franjo Jahn, rojnik
  4. Ivan Vidaković, radnik
  5. Andrija Himelreich
  6. Nikola Pavošević, radnik.

Kada je nabavljen veći dio opreme, za 15-tak godina krenulo se u akciju prikupljanja sredstava za izgradnju Vatrogasnog doma koji je sagrađen 1906. g. isključivo dobrovoljnim radom vatrogasaca u svoje slobodno vrijeme. Tada su pojedini članovi stavljali svoju kuću pod hipoteku (kao npr. Ivan Zamečnik) kako bi Društvo dobilo kredit za izgradnju Vatrogasnog doma. Dom je imao kolnicu i stan za podvornika. Nabavljena je i nova tehnička oprema. Trubač Antun Urlich  i Nikola Nikolić daju prijedlog za osnivanje limene glazbe (1906.).

Novu upravu Društva poslije 1. svjetskog rata čine:

  1. Josip Lendvaj, predsjednik
  2. Ivan Zamečnik, zapovjednik
  3. Franjo Šariri, tajnik
  4. Ivan Komaljero, spremištar.

Prvu zastavu Društva izradio je Nikola Ivković iz Novog sada, 1923. g. Kako je bila slikana, izrada je bila vrlo skupa tako da Društvo nije moglo samo financirati njezinu izradu. Zato je postojala tradicija otkupa zlatnih čavala kao novčane pomoći Društvu u izradi zastave. Većinom su to bili DVD-ovi iz okolnih mjesta i pojedine velikaške obitelji – kao npr. Knobloch. Zauzvrat su upisani u grb na koplju i tako ostaju u trajnom zapisu da su financirali zastavu. Od prvobitnih 87 grbova, na koplju su ostala 84 grba. Pri posveti zastave Društvo određuje za kumu zastave Helenu Knobloch koja tada dariva lentu zastave. Ona je kuma i proslave 45. obljetnice postojanja Društva i poklanja obnovljenu lentu za zastavu (1933. g.). Posveta obnovljene lente zastave bila je ponovo 4. svibnja 1937. g.

Prema inventurnom zapisu od 25. svibnja 1925. opremu Društva čine:

  1. moment šprica sa pripadajućom opremom
  2. kola s buretom za vodu i štrcaljkom sa opremom
  3. 1 moment šprica, 1 lotra istegača, 4 lotre krovnjače, 1 ljestve zakvačnjače i ostala sitna oprema.

Tijekom '30. i '31. godine dolazi do većih požara na skladištima i pogonima kudeljara u Valdislavcima, Čepin-Bara. Nakon što Društvo brzim intervencijama spašava pogone i skladišne prostore, njihovi vlasnici u znak zahvalnosti postaju podupirući članovi (Knobloch pl. Otto i Feliks Pfeiffer) i novčano pomažu izgradnju velike vatrogasne dvorane s pozornicom (1926.). Uključuju se i ostali imućniji ljudi, primjerice Antun Akšanović, đakovački biskup, Mijo Živko, čepinski župnik. Dvorana je svečano posvećena 13. rujna 1931. Tom prigodom je tadašnji župnik Mijo Živko održao govor o povijesti Društva (43 godine postojanja).

Uz ovaj nadnevak vezani su još neki događaji. Prema zapisu tadašnjeg čepinskog župnika Mije Živka 1930. počinje dogradnja Vatrogasnog doma u Čepinu. Sagrađena je mala dvorana i župnik pomišlja na otvaranje čitaonice u Vatrogasnom domu kako bi svatko od mještana ''našao zabavu''.

Sam župnik napisao je Pravila za novu čitaonicu i poslao pismenu zamolbu u Zagreb 7. ožujka 1930. g. Banskoj upravi na odobrenje. Protiv otvaranja čitaonice bili su općinski bilježnik i načelnik. Slali su u Zagreb popratnicu da se ne odobre Pravila, ''…pošto bi ova čitaonica bila gnjezdo radičevaca i antidržavnih elemenata''. Zbog ovakvog sadržaja popratnice dugo se čekalo na pismeno odobrenje iz Zagreba koje je ipak stiglo u kolovozu 1931. g. Prema riječima župnika do tada je već bio sagrađen i dodatak Vatrogasnom domu – velika dvorana. Domaći župnik Mijo Živko blagoslovio je 13. rujna 1931. svečano otvorenje Vatrogasnog doma u Čepinu, te ujedno i otvaranje čitaonice u Vatrogasnom domu. Posuđivati knjige su mogli i mještani Čepina. Članovi su donosili i svoje osobne novine te zajedno čitali u Duštvu.

I pojedini mještani pomažu izgradnju pa tako Jakob Mak poklanja ciglu u vrijednosti 50 tadašnjih dinara za izgradnju strojarnice. Jedan dio sredstava je davala općina, a velika dvorana izgrađena je zajmom na 5 godina, bez kamata, od članova Vatrogasnog društva.

1932. g. nabavljena je sva oprema za prikazivanje filmova, te 20 klupa za salu. Društvo je nastavilo organizirati  zabave i plesove (od 1920.). Svirala je vatrogasna limena glazba. Kino, zabave i plesovi donosili su Društvu solidan prihod od ulaznica, a članovi Društva su u kinu radili bez naknade, da bi Društvo moglo prikupiti što više novca za opremanje.

U 50-oj godini postojanja Društva sagrađen je drveni toranj za promatranje okolice   (1938. g.) koji je izgorio nakon Drugog svjetskog rata pa je sazidan današnji toranj.

 


DVD Čepin nakon II. svjetskog rata (1945. - 1988.) (do 100. obljetnice)

Rad Društva tijekom rata ne zamire, u nekoliko navrata milicija i njemačka vojska okupiraju prostore Društva, ali tadašnje vodstvo (Pašuld, Andrija Jačka, Ivan Zamečnik) pišu zahtjeve u Poglavarstvo u Osijeku i traže da vojska izađe iz prostorija i omogući normalan rad Društva. O tome postoje i pisani tragovi, kao i potvrdni odgovori Poglavarstva. Nakon rata uloga vatrogasaca se mijenja – čuvaju zajedničku imovinu i osobnu imovinu građana koja se obnavljala poslije ratnog vihora. Vatrogastvo je dobilo znatna sredstva da se stručno i kadrovski ojača. Broj članova je porastao na 135.

Novi toranj od cigle sagrađen je 1954. g. uz proslavu 65-te obljetnice postojanja i rada Društva. Taj toranj postoji još i danas. Za 80. obljetnicu djelovanja DVD-a kupljena je nova vezena zastava, a Helena (Jelka) Ferić sašila je i izvezla lentu za zastavu.

1930. Društvo nabavlja motornu šprica s kolima. 1962. od Poljoprivredne zadruge Čepin Društvo dobiva kamion ''sandučar'' – Ford - za prijevoz motorne štrcaljke. 1967. rezervoar za vodu je postavljen na Forda, a godinu dana kasnije i tzv. pumpa savica. Ford je 1973. poklonjen DVD Vladislavci. Prvo navalno vozilo – Chevrolet – kupljeno je od DVD-a Donji Grad Osijek 1967., rashodovano je 1977., a godinu dana ranije kupljeno je NV TAM, koje je Društvo posjedovalo sve do početka ove godine. 1975. kupljen je kombi TAM, koji je 1990. rashodovan i kupljen je noviji kombi TAM. 1980. godine kupljena je AC TAM – vozilo koje se još uvijek nalazi u voznom parku Društva.

Čepinski kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, također, ima svoju priču.

Posveta prvog kipa sv. Florijana obavljena je na Florijanovo (4. svibnja 1927.). Prvobitni Florijan je srušen odmah poslije 2. svjetskog rata, a njegovi ostatci su ugrađeni u temelje današnjeg tornja. Novi, današnji kip, je postavljen 1995. g.

Metalna ograda, koja se nalazila oko prijašnjeg, porušenog kipa sv. Florijana i danas ponosno stoji na vatrogasnom tornju.

Limena glazba u DVD-u Čepin, također, ima dugu tradiciju. Djeluje s prekidima od 1906. g., ali s većom aktivnošću od 1923./24. g. Povremeno je bila aktivnija i značajnija (kao 1932.) sve do 1978. kada postaje član Duhačkog orkestra Slavonije i Baranje. Istaknutije vođe glazbe su bili Drobilek, Rališ, Habuda, Batrnek. Od 2002. g. je limena glazba uključena u Osijeku u Međužupanijsku glazbu. Izdvojit ćemo nekoliko aktivnijih članova limene glazbe nakon Drugog svjetskog rata: Lovro Bek, Stjepan Fruk, Dragutin Habuda i Stjepan Šolta.

Za aktivan stogodišnji rad Društvo je dobilo brojna društvena priznanja:

-                     Diploma kao najbolje društvo u području vatrogastva

-                     Diploma VSH-e za osvojeno 3. mjesto u Republici (1952. g.)

-                     Priznanje za naročite zasluge u Osijeku (1954. g.)

-                     Zlatna medalja i diploma VSH-e Zagreb za savjestan i požrtvovan rad (1988.g.)

-                     Plaketa Podsaveza Osijek  i brojne druge.

Najveći i najbolji rezultati na natjecanjima Društvo ostvaruje '80-ih godina, a o volji i htijenju dovoljno govori i podatak da se omladinska ekipa DVD-a Čepin učlanjuje i u IDVD Mobilija i za nju nastupa i na sletovima drvnih industrija bivše države.


Razdoblje od 1988. do danas (2008.)

 

Društvo se nalazi na današnjem mjestu od 1892. g. kada tadašnji veleposjednici Čepina daju zemljište da se sagradi dom. 1995. dogovoreno je da se sruši stari Vatrogasni dom i sagradi novi - današnji – s dvoranom za sastanke i zabave, 3 garaže, a iznad njih prostorije  za druženje i kancelarije Društva, kao i Hrvatski dom s prostorom za općinsko sjedište (sagrađen je 2001. g.). Društvo se u svoje društvene prostorije useljava tek 2006. g.

Društvo za vrijeme Domovinskog rata ne prestaje s radom, iako se mnogi njegovi članovi nalaze u sastavu Hrvatske vojske. Društvo za vrijeme rata vrši svoju dužnost i članovi izlaze na sve intervencije i požare. Nakon rata, broj članova se značajno smanjuje, a veliki uzrok tomu jest i nedostatak društvenih prostorija.

Većem omasovljenju Društva s mladeži do 16 godina pristupilo se tek u listopadu 2006. g., kada su se za to stvorili i prostorni uvjeti. Članovi uključuju svoju djecu u rad Društva, a s njima dolaze i njihovi prijatelji i broj djece i mladeži se značajno povećava. Tako je učlanjeno oko 40-tak novih članova djece i mladeži, na koje smo i u ovim trenucima izrazito ponosni.

Društvo je bilo domaćinom Područnog natjecanja društava vatrogasne zajednice Osijek. Natjecanje je održano 2. i 3. lipnja 2007. na nogometnom igralištu NK Čepin. Prvo mjesto je osvojila mladež ženska od 2 ekipe i plasirala se na Županijsko natjecanje u Josipovcu Punitovačkom gdje su zauzele 15. mjesto od 21 ekipe. Djeca od 6 – 12 godina osvojila su 4. mjesto od 12 ekipa. Ekipa muških seniora B (iznad 30 godina) osvojila je 2. mjesto od 11 ekipa i plasirala se na Županijsko natjecanje u Veliškovcima na kojemu su osvojili 9. mjesto.

Godinu dana kasnije, 14. i 15. lipnja 2008. godine Društvo je ponovno domaćin Područnog natjecanja i na njega izlazi sa još većim brojem ekipa – ekipom djece, ekipom mladeži muškom, ekipom mladeži ženskom i seniorskom muškom B ekipom. Ekipa djece završila je na 8. mjestu. Ekipa mladeži (muška), koja se po prvi put natjecala završila je na odličnom 3. mjestu. Ekipa mladeži (ženska) ove godine je bila 2. Ekipa seniora B završila je 2., kao i prošle godine.

Od 2009. godine operativa Društva bogatija je za 10 novih operativnih članova, a postojeći članovi su se usavršavali (osposobljavanja za zvanje vatrogasac I. klase, dočasnik, dočasnik I. klase, časnik I. klase), pohađali tečajeve za rukovanje motornom pilom, aparatima za zaštitu dišnih organa, te su 4 člana uspješno završila prekvalifikaciju u Vatrogasnoj školi DUZS-a. Ekipe su redovno izlazile na sva područna natjecanja, te 2 puta sudjelovali i na županijskim vatrogasnim natjecanjima. Osim toga, članovi sudjeluju i u drugim aktivnostima, poput Vatrogasnog cenera, Memorijala Vojislav Bakić – Vojo. Sa ekipama djece i mladeži sudjelovali smo i u aktivnostima koje je organizirala Vatrogasna zajednica Osijek, te na raznim natjecanjima (djece u Dardi, Marjancima) a seniorima na natjecanju s vatrogasnim zaprežnim štrcaljkama u Petlovcu. Ove smo godine sudjelovali i na I. kupu vatrogasnih cisterni Općine Podgorač gdje smo osvojili 1. mjesto.

Operativa Društva, osim svog operativnog dijela posla, obavila je i kompletan pregled hidrantske mreže u Općini Čepin, redovno održava dežurstvo povodom žetve, a preventivne komisije aktivne su tijekom cijele godine. Društvo uredno ažurira sve podatke u Vatrogasnoj mreži – aplikaciji HVZ-a, pokrenulo je i održava svoju web stranicu, kao i stranicu na popularnoj društvenoj mreži Facebook. Vidljiv je napredak u brzini izlaska postrojbe na intervencije, te je tako prosječno vrijeme od dojave do dolaska na mjesto intervencije smanjeno sa 14 minuta (2009. godine) na 12 minuta u 2012. godini. Postrojba ne pokriva samo svoje područje odgovornosti, nego izlazi i izvan područja Općine Čepin, pa smo djelovali prilikom požara u Kopačkom ritu, Dopsinu, Lipovcu Hrastinskom, prilikom velikog požara na osječkom Getrou a čak i prilikom prijevoza vode na području Općine Podgorač sudjelujemo u požarnoj intervenciji u Ostrošincima.

U proteklim godinama oživjeli smo neke stare tradicije u mjestu poput svete mise, bakljade i mimohoda povodom blagdana sv. Florijana, držanju počasne straže pored Isusovog groba na Veliku subotu, sudjelovanju u Tjelovskoj procesiji te vatrogasnom hodočašću Nadbiskupije Đakovačko Osječke skrovitoj Gospi Šumanovačkoj u spomen na kornatske žrtve.

18. listopada 2007. održana je svečana primopredaja navalnog vozila DAF-1300 koje je Društvo kupilo vlastitim sredstvima i na taj način osuvremenilo svoj dotrajali vozni park.

Društvo je 2008. godine obilježilo dan zaštitnika vatrogasaca sv. Florijana svečanim otkrivanjem spomen-ploče pokrovitelju kipa sv. Florijana u Čepinu - Josipu Nađu te posvetom kipa. Članovi Društva su nakon toga prisustvovali sv. misi koja je služena u župi Uskrsnuća Kristova u Čepinu. Nakon toga je organizirana bakljada na povratku od crkve do Vatrogasnog doma. Bakljada je održana prvi puta od Drugog svjetskog rata i jedan je od vidova oživljavanja starih tradicija našega mjesta.

Neki podaci su vremenom izgubljeni, neke smo zahvaljujući profesoru Iviću koji radi na monografiji Društva, ponovno pronašli ali ih u ovom izvješću nismo koristili, a za neke jednostavno nema ni vremena ni prostora.

Nalazite se ovdje: Naslovnica O nama Povijest Društva